preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Raspored zvona


RASPORED ZVONJENJA

1. 8:00 - 8:45

2. 8:50 - 9:35

3. 9:40 - 10:25

VELIKI ODMOR

4. 10:55 - 11:40

5. 11:45 - 12:30

6. 12:35 - 13:15

7. 13:20 - 14:00

Priloženi dokumenti:
RASPORED ZVONJENJA od 8h.docx

Dokumenti
Napomene!
Napomena za učenike koji
prelaze u druge škole:
prije ispisa obavezni ste vratiti
zadužene udžbenike i lektire
u školu!
------
Ovjere kopija svjedodžbi
(za nastavak školovanja)
škola nije ovlaštena vršiti,
te se iste obavljaju kod javnog bilježnika!


Svi dokumenti škole se nalaze pod "Dokumenti" na lijevoj strani u izborniku!


Upis u 2.razred

Za upis učenika u 2. razred iz neke druge škole, potrebno je napisati i poslati molbu Nastavničkom vijeću škole te u privitku dostaviti prijepis ocjena iz e-dnevnika prethodnog razreda/polugodišta iz bivše škole. Molbe i dokumenti se dostavljaju na mail skola@smimk.hr ili osobno.

Radovi učenika

Ovdje možete pročitati maštovita pisma Djedu Božićnjaku učenika 1. razreda!

U datoteci u privitku također možete pročitati dijelove iz školskih zadaća na temu "Božić u mome domu".

Radovi učenika

Jedva čekam da maturiram

Jedva čekam da maturiram, jer ću tek onda moći raditi ono što želim. Osjećat ću se slobodno jer ću se riješiti mnogih obveza koje su mi već odavno dosadile. Znam da ću dobiti puno novih briga, ali mislim da će mi biti puno lakše i puno ugodnije kad maturiram. Postat ću ozbiljniji i vjerojatno ću neke stvari gledati na drugačiji način. Sada znam puno više stvari nego što sam znao prije koju godinu, ali isto tako znam da neće uvijek biti tako bajno pa ni tako loše kao što se to na prvi pogled čini. Nisam više onaj klinac što misli da je život samo igra i slatkiši. Nakon što maturiram, sam ću se morati brinuti za sebe i ići kroz život, jer neće uvijek biti netko drugi da ovisim o njemu.

Dario Sambolek

 

Već sad sanjam o dugom toplom ljetu

Napokon je gotova ova strašna, ružna i dosadna zima, došlo je lijepo proljeće, ali još nije stiglo prekrasno ljeto. To ljeto svi čekaju. Najvažnije je da u to vrijeme nema pohađanja škole, školskih obveza, ranog ustajanja i gužve u javnom gradskom prijevozu. Već su pred nama topli dani, izlasci do kasno u noć i još puno, puno toga.

Za vrijeme ljeta dešavaju se najljepše stvari. Mnogo ekipa odlazi na dosadno more, ali ako se ide u skupini ljudi koje poznaješ, zna biti i više nego dobro.

Većina nas je rođena tu na prašnjavom asfaltu, i tu je sasvim OK. Duge noći, a ja vani, sve oko mene je puno ljudi, svi se zabavljaju, pjevaju, viču i svima je super.

Ljeto je najbolje i najsavršenije.

Marko Perišić

 

Kako sam postao slavan?

Sve je počelo dok sam bio mali. Počeo sam trenirati nogomet. Svi su mi govorili da imam talenta. Prvo sam počeo u nižim ligama. Tamo su me proglasili za najboljeg strijelca.

Kao stariji pionir, dobio sam poziv od Marića da dođem u „Dinamo“. Odlučio sam otići na probu i vidjeti da li ću proći. Na toj utakmici sam zabio tri gola. Nakon utakmice prišao mi je Mamić i uprava kluba i ponudili su mi da igram za „Dinamo“. Prihvatio sam ponudu.

U prvoj polusezoni sam bio najbolji strijelac i to sam ostao do kraja sezone.

Odmah nakon sezone sam dobio ponudu da igram za reprezentaciju Hrvatske. Nakon dvije godine sam proglašen za najboljeg strijelca Hrvatske. Zatim sam dobio poziv od „Barcelone“. To mi je oduvijek bio san. Sa šesnaest godina sam otišao u „Barcelonu“.

U početku mi nisu davali priliku. Sa sedamnaest godina sam prvi put zaigrao u španjolskoj ligi. Trener mi je davao sve više prilika, a ja sam to dobro iskorištavao. U finalu lige prvaka zabio sam gol te je tako „Barcelona“ osvojila kup. To mi je najdraži gol u životu. Tako sam postao slavan i u Hrvatskoj i u Španjolskoj.

Matteo Vlašić

 

Ljeto budi u meni osjećaje radosti, nježnosti, razdraganosti

Meni je ove godine bilo najbolje ljeto da sada.

Kada je završila školska godina, prvi dio je bio dosadan, a onda sam otišao u Zagorje kod dede i bake. Tamo je bilo jako lijepo. Dok su se drugi znojili, radili i pripremali drva za zimu, ja i Nikola smo ludovali na bratićevom motoru.

Bratić nas je neprestano zivkao jer je bio u strahu da nas policija ne ulovi.

Kada smo se vratili kući u Strmec, počele su zabave. Prvo smo išli na vatrogasnu zabavu, a poslije toga su bili dani piva. Mama se derala na Nikolu i mene da smo više novaca potrošili u lunaparku, nego što smo jeli i pili.

Onda su bili koncerti na jezerima. Na “magazinu“ je bilo dobro, ali nikad neću zaboraviti noć kada je došao Halid Bešlić. Moje društvo je prvo pokrenulo vlakić, a nakon toga smo plesali kolo. Kolo je bilo toliko da smo se vrtjeli oko cijele pozornice bez majica. Muški su vodili vanjsko veliko kolo, a cure unutarnje malo, jer je većinu cura bilo sram plesati, ali ipak – kakva je to subota, ako se poslije nje dva dana ne sramiš?

Slijedeću subotu smo išli prijateljici na rođendan i dok smo čekali prijateljevog tatu, ulovila nas je policija. Govorili su nam kako ne smijemo lagati o godinama i pišati po mesnici. Dobro smo prošli, jer su nas ulovili oko jedan sat po noći, a samo su nas zapisali. Ali su bez veze digli cijelu policijsku postaju na noge. Došli su sa dva Škodina automobila, motorom i maricom. Nakon nekog vremena, došao im je šef. Imali smo sreće, jer je njemu bratov prijatelj slagao automobil, prepoznao ga je po prezimenu i sve je riješio.

Slijedeći dan smo se išli voziti na motorima i dao sam prijatelju da vozi. Nije mi rekao da prvi put vozi, i zabili smo se u auto na ležećem policajcu. Sve u svemu, ovi praznici su mi bili zanimljivi i najbrže su prošli. Sada mi je žao kada opet moram rano ustajati u školu.

Antonio Tuđman

 

Smisao života je u malim stvarima

Budim se, vidim zora sviće, sunce mi ulazi u sobu kao da tiho korača i ne želi me probuditi. Sjeo sam na krevet i razmišljam o budućnosti. Vidim u svijetu je sve lošije stanje, ljudi su nasilni i puno je ratova, mnogi nisu sretni te im je potrebna pomoć.

Djeca sada imaju svega i svačega te se sa svime razbacuju i rasipaju, a u Africi i drugim zemljama bi i šnitica kruha i čašica vode donijelo sreću i veselje. Prije mnogo godina ljudi su živjeli u siromaštvu te su bili sretniji, zadovoljniji i društveniji nego danas. Sam po sebi smatram da mi nije potrebno puno toga da bi bio sretan u životu. Meni treba samo malo ljubavi, toplih zagrljaja i nekoliko toplih riječi, pa bi bio sretan. Smatram da ljudi previše vole materijske stvari i da im je samo stalo do njihovog zadovoljstva, a ne do duhovnog dobra i okoline. Mislim da je smisao života u malim stvarima jer one najviše razvesele i daju nadu u bolji život.

Ivan Krvarić

 

Ovo je osoba kojoj se divim

Osvanulo je nedjeljno jutro, sunce me podragalo po licu. Kada sam ustao, sanjao sam kako sunce raspršuje tu svijetlost prema voljenoj osobi. A ta voljena osoba živi jako, jako daleko od mene. Točnije u Otoku kraj Vinkovaca. Upoznali smo se tako što me je dodala na „Fejs“ i čestitala mi rođendan. Od toga dana mi smo pričali kao da se znamo puno godina, a znamo se tek pet mjeseci.

I došao je taj dan, nestrpljivo sam je očekivao da se upoznamo uživo. Točnije, ona je došla kod tete u Zagreb. Kada sam je ugledao, mislio sam da to nije ona, a kada mi se približila, uspaničario sam se. Gdje ću, kako ću, što da radim, upitao sam se. Došla je do mene i upitala me jesam li ja Tomislav, a ja joj odgovorim da jesam. Poveo sam je u šetnju kraj rijeke, da se bolje upoznamo. To je prva osoba koju sam upoznao. Ljubav mog života. Kada sam je poljubio, osjetio sam kako ima mekanu kosu, koju je vjetar raspršivao. Ima smeđe-plave oči, lijepo je građena.

Došao je taj dan da smo se morali rastati na tužan način.oboje smo bili jako, jako tužni što se rastajemo. Kada je došla doma, napisala mi je poruku kako joj nedostajem. Od toga dana kada smo se vidjeli, skupa smo. Čujemo se samo preko poruka. Jedva čekam da se opet vidim, a taj će dan doći jako, jako brzo. Uskoro!!!

Volim Te moja Nikolina. Šaljem Ti jednu veliku pusu, do prvog viđenja opet…

Bok, ljubavi moja draga…

Tomislav

 

Kad narastem bit ću poznat…

„Ja volim gliste i gliste su moj život. One će biti moja najveća investicija u životu.“ rekao sam to kad sam bio mali i, a to ću i ostvariti..

Kad odrastem, uzgajat ću gliste i dresirati ih. Uskoro će ih biti u svim cirkusima i kazalištima i preskakivat će kroz vatrene obruče. Kad mi to dosadi, postat ću najpoznatiji kuhar. Moje će pečene i kuhane gliste biti na svim jelovnicima. U pekarnama će biti u sendviču sa majonezom žive ili mrtve. U restoranima se mogu naći punjene sa sirom uz prilog njihovih crijeva prženih na ulju. U kafićima će biti u raznim oblicima – u lepinji, na pizzi, itd. Naći će se i u tekućem obliku: žive u vodi ili mrtve u soku. U prodaji će biti i njihova krv, ali će biti i skupa jer ih treba iscijediti puno milijuna za pola litre. Moje gliste će biti poznate u cijelom svijetu i prodavat će se svugdje po Balkanu, u Americi , Njemačkoj, Kini, Turskoj, itd., ali ne i u Japanu. Tamo se svakodnevno događaju potresi i poplave, pa se ne isplati uvoz. Jesti će ih sve najveće zvijezde pa i Željko Kerum. Od glista se isplati živjeti, pa ću biti i najbogatiji. Šeici u Dubaju će meni plaćati da im dam dozvolu za vađenje nafte i izgradnju „modernih“ građevina. Reklamirat ću ih svugdje: na televiziji, Facebooku, Twitteru, itd. Imat ću vlastitu postaju – TV Gliste. Danju će se emitirati crtići, serije i emisije o glistama, a noću pornografski sadržaji s glistama. Ukratko rečeno: Moje gliste će vladati svijetom.

Ovo je samo moj san, a iz svakog sna se mora probuditi. Gliste ipak neće vladati svijetom i ja ipak neću biti poznat.

Domagoj Košarač

 

Moja Božićna čarolija

Svake se godine radujem Božiću. Neki se raduju više, a neki manje. Ja se radujem više.

Jedne me noći probudio veliki bljesak. Ustao sam iz kreveta i pogledao kroz prozor. Nisam mogao vjerovati što sam vidio na dvorištu. Vidio sam sobove i sanjke Djeda Mraza. Pogledao sam još jednom i ostao u čudu. Otvorio sam vrata sobe. Krenuo sam prema dnevnoj sobi. Kad sam došao bliže, vidio sam Djeda Mraza kako stavlja poklone ispod bora. Nisam vjerovao što vidim – mislio sam da sanjam sve dok me Djed mraz nije pitao imam li mlijeka? Trznuo sam se, a on me još jednom upitao imam li mlijeka?

„Žedan sam!“

Upitam ga želi li i keks.

„Neću.“

„A mogu li ti kako pomoći?“

On razmisli i reče: „Pa zapravo i možeš. Treba mi pomoći oko darova. Darova ima puno, a ja sam sam“

Ja malo razmislim i krenem s njim. Imali smo još jedan težak posao. Trebalo je Djeda izgurati kroz dimnjak. Bilo je teško, ali smo uspjeli. Sjeli smo u sanjke i krenuli dijeliti darove. Letjeli smo po cijelom svijetu.

Počelo je izlaziti sunce. I posao je bio gotov. Djed me je dovezao kući i rekao da mora ići spavati Kad sam se probudio, potrčao sam na prozor. Djeda više nije bilo. Krenuo sam u dnevnu sobu i ugledao darove.

To me je razveselilo i odlučio sam da ću biti dobar da i drugu godinu mogu pomoći Djedu u podjeli darova.

Antonio Rožić

 

Valentinovo – marketinški trik ili stvarna proslava ljubavi

Valentinovo nije i neće biti marketinški trik zaljubljenim ljudima. Zaljubljeni ljudi su oni kojima je Valentinovo lijep i jedinstven dan. Valentinovo je prilika za sve parove da učine nešto lijepo jedni za druge, a to znači i kupiti dar dragoj i voljenoj osobi – što neki smatraju marketinškim trikom, odnosno bacanjem novaca.

Ja mislim da nema ništa loše u tome što dućani žele nešto zaraditi, a pritom i usrećiti nekoga - tako da joj voljena osoba to daruje.

Značenje Valentinova nije kupovanje skupocjenih darova, već dati do znanja voljenoj osobi ono što osjećamo.

Valentinovo nam može biti i najljepši dan – samo ako to želimo.

Dario Sambolek

 

ANNO DOMINI

dvanaest mjeseci
trideset dana
godine nove
godine stare
godine sreće
godine tuge
godine mira
godine rata
godine slave
godine bola
a sve su naše
i idu s nama
i idu s nama
i idu s nama

Azem Zuzaku

 

BEDAK

Bil’ je jednom jedan bedak,
koji se nikom nije sviđal baš tak.
Sigde je kral,
sigde se napijal.
Nikom nije pasal,
sa svima se je nabijal.

Dražen Ozimec

 

BOGU I MAJCI

I često se sjetim svoga sela,
mladosti svoje, dječjih igara,
lijepih momačko-djevojačkih sijela
i majke svoje gdje kleči kraj oltara.

Za koga ona moli Tebi, svevišnji Bože!
Za mene, za narod svoj, zato usliši
molitvu njenu koliko se to može,
usliši je, ja te molim i daj joj blagoslov svoj.

O majko moja, kako ti je sada bez
igdje ikog, bez sina svoga.
Da se domu vratim da nam bude ko
nekada, znam da zato moliš svevišnjega Boga.
Al vratit ću se jednog dana, pa
makar u mrtvačkom sanduku,
i bit ćeš sretna, il možda uplakana
a možda ćeš i umrijeti zbog sina
svog u žalosnom jauku.

 

BUĐENJE

Sviće dan za mene poseban
Cvrkut ptice ušima mi godi
I lasta s juga se vrati
Gle, bijeli labud jezercem plovi
Pogledam kroz okno,
a u travi maca
s macom se igra.
"Zdravo" reče mi i leptira u travi lovi
I lovi......

Bogomolec Ivan

 

BUĐENJE PROLJETNOG JUTRA

Proljeće je stiglo na vrata 21. ožujka. Budim se. Nedjeljno jutro, čuje se crkveno zvono, vani sunce obasjava, sve. Osluškujem cvrkut ptica na granama stare trešnje. Prisjećam se mlađih dana. Ljudi se vraćaju sa nedjeljne mise. Vani je sve prekrasno. Uranjam u zelenilo trave koja se polako budi i odmrzava od zime. Propupalo je drveće, žuti jaglaci; bijele visibabe na livadi ispod stare trešnje vraćaju mi sjećanje na prohujalo prvo dječačko penjanje po granama. Propupala trešnja daje mi želju za trešnjama. Odlazim na kavu prije ručka s prijateljem. Mirisi pupoljaka u zraku, prekrasno mirišu. Otvaranje pupoljaka, svijetlo zelena boja listanja probuđenih stabala. Prekrasno. Dušu mi razgaljuje, osjećaj raspjevane mladosti i približavanje Uskrsnuća.

Zdravko Babić

 

ČAROLIJA ŽIVOTA

Jutro je rano. Vani gusta magla. Zora je tek osvanula. U daljini se čuju prvi pijetlovi. Kroz gustu maglu gledam što se miče. Dolazim sve bliže i bliže i vidim poljanu prepunu zlatnog žita kako pleše na krilima laganog povjetarca. No, odjednom nestane povjetarca i sva ta čarolija nestaje, nestaje kako je i počela.

Ja koračam na krilima trenutka, krilima života.

Darko Šerepec

 

ČAST MI JE, BORITI SE...

Čast mi je, boriti se za:
Ljude u koje vjerujem,
Ideje čiste,
Misli neokaljane...

Čast mi je, boriti se za:
Ljubav u koju vjerujem,
Dane u koje ulazim,
Život podaren...

Čast mi je boriti se protiv
svega što me sputava u tome.

Pa makar i ne uspijem...
Čast mi je boriti se.

Azem Zuzaku

 

ČREŠNJA

Vu jednom trnacu
stara črešnja stoji.
Vek i navek sused
vu nju gledi.
Puno je dece,
ki radi bi
ju jeli pa
se tak črešnja
dopala i meni.

Tomislav Leljak

 

GLAD U SVIJETU

Već godinama u svijetu poznat je problem gladi.

Svijet se bori protiv nje raznim humanitarnim akcijama, ali i dalje u Africi i ostalim siromašnim dijelovima od gladi umiru mnogi ljudi, a posebno djeca. Mnoge razvijene zemlje imaju hrane na bacanje dok manje razvijene zemlje nemajući za vlastite potrebe. Bogati ljudi zaslijepljeni svojim bogatstvom i visokim položajem rijetko gledaju na siromašne i gladne, te ih zanemaruju. Afrika je zemlja s najviše gladnih. Možemo li samo zamisliti sebe na mjestu onih koji na izloženosti jakog sunca bez vode i hrane žive na oskudnim i neplodnim mjestima. Kad u ruci držimo kruh mi i ne zamišljamo kakvi smo sretnici što ga imamo. Neki ljudi iz velikih gradova "kopaju" po kontejnerima u potrazi za komadićem kruha da utaže glad. Ljudi kažu da teško žive, ali prvo se moraju prisjetiti da ima i gladnih ljudi koji žive teže od njih.

Ivan Brekalo

 

KRIST SE POJAVI MEĐU LJUDIMA

Kada dođu puste noći
i nemaš nikoga pokraj sebe,
pozovi me, ja ću tebi doći
jer prijatelj je uvijek uz tebe.

Kada ostaneš sam
i sunce prekriju oblaci gusti,
ja ću doći rasvijetliti tamu,
prijatelja takvog nikada ne pusti

Jedan pogled mi udijeli, o Isuse
samo jedan pogled nade
taj mi pogled znači više nego svijet jave
jer kada prijateljstva nebi bilo svi bi ljudi stali.

I dat ću ti osmijeh svoj
A zvijezda na nebu kad se javi
to oblaci će zlatom ispisati bijeli:
Isuse, ja bit ću sljedbenik ideala Tvojih.

Mario Živec

 

JELENI

Zašto sam ti bio samo usputna želja, a ne iskra u trajanju.
Kao jelen u šumi, sva predivna u plavom nestaješ u sumraku,
danas na Valentinovo.

More je šaptalo dok nas je mjesečina obasjavala
i toplo jugo u tvojoj kosi morem nas je milovalo.
na Valentinovo.

Trenutak ljubavi odnijeli su vali za drugo neko Valentinovo
i kad se jednom, negdje u tuđini sjetiš, ne plačimo Jeleno!
Rađaju se nove zore i bude se nadahnuća u pjesmi za Valentinovo.

 

KLONUĆE

Bez ljubavi mi smo samo lađe koje tumaraju mirnim morima dosade, a ona su ubojita.

Baš je dobro sklopiti oči i u tami reći samom sebi: “Ja sam čarobnjak i kad otvorim oči, vidjet ću svijet koji sam stvorio sam i za koji sam odgovoran.”

Zatim, polagano, otvaram oči, očni se kapci dižu poput zastora na pozornici i otkrivaju svijet, svijet onakav kakav smo stvorili.

Bio sam već na ovoj zemlji i tako sam duboko patio..., tako duboko da nisam podnosio sebe, i najljepša misao bila je smrt. Osjećao sam da tako puno patim, tako duboko, tako dugo, da nikada više nitko neće trebati patiti, niti jedan muškarac, žena, ili dijete - do kraja vječnosti.

I dragi Bože... bio sam izgubljen... sam, slomljen. Bio sam izgubljen i više nego prva svjesna misao djeteta, izgubljen više nego prvi novčić koji zaradiš i potrošiš. Iznenađuje me koliko netko može biti izgubljen, a istovremeno nositi plamen u srcu. Osjećao sam se slomljen iznutra jače nego cvijet sprešan između stranica ogromne i teške knjige tijekom tisuću godina.

Sam, povrijeđen. Činilo se da neću moći preživjeti ni jednu minutu, ali...

Stajao sam tu, tako zdvojan, prazan do boli i težio da osjetim nečije, bilo čije ruke na sebi, ali njih nije bilo. Drhtave i ispružene ruke, turobni i zamršeni vidici ranjavali su moju opustošenu dušu i zakleo sam se: Nikada neću pomoći nikome, i dok živim neću mariti ni za koga. Umoran od davanja, i brige za bližnjega ponovo bih se dizao, brinući za druge i njihovu bol. Naučio sam više o davanju nego što sam ikad želio znati, a zašto sam se tako osjećao razlozi više nisu važni. Važno je jedino što sam iz njih naučio. Naučio sam kako voljeti sve ljude. Smisao ideala i jest u davanju sebe, a da se ne očekuje uzvrat, u ovome je vidu napisana čuvena “molitva” Majke Tereze: “Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno - nije važno. čini dobro.”

Ako te netko povrijedi, ako te netko slomi, ne kloni ostaje ti vjera, ufanje i ljubav, ali najveća među njima je ljubav. (Biblija)

Alan Ljoljić

 

KRUH

Kruh.
Jedna riječ, a toliko muka da bi se došlo do
svog kruha.
Za kruh se treba mučiti.
Za svoj kruh treba učiti.
Bez kruha umire se od gladi.
Glad tjera ljude izludjele.
U ratove kreću bez svog kruha, nemaju sreću.
U ratu pogibaju ljudi mladi, rađe im je to, nego da izumiru od gladi.

Validžić Marin

 

LUDA LJUBAV

Ruže su žute
ljubice plave
zaljubljen sam u tebe
od pete do glave.

Josip Vrbat

 

LJUBAV I NADA

Ovo su riječi ljudske,
riječi koje generacije pamte.
One su kao iskrene molitve,
dok ratne vatre plamte.

Pitam se danas u kaosu i strahu:
Kakva će biti naša mladost?
Mržnja i smrt zapljuskuju srca
dok tiho umire ljubav u strahu.

Posvuda suza
i teška neka patnja
dok preplašenom zjenom starica pita,
pitaju sva djeca svijeta,
a pita i moj tata:
Zar nije dosta mržnje?
Zar nije dosta rata?

Pohrebni Zoran

 

LJUBAVNA SREĆA

Sreli smo se ispod zvijezde sjajne
bile su to noći bajne
i sve je bilo po našoj želji
zbog tog nas Valentinovo veseli.

Marijo Sekula

 

LJUBOMORA

Samo je jedan smeđokosi,
Samo su jedne smeđe oči,
Samo je jedan pogled mio,
Samo je jedan takav bio.

A čim to reče, suza je pala:
Znam da njemu srce je dala.

Petar Mandić

MIROSLAV

Jednom je dječaku bilo ime Miroslav. Imao je naočale. Debele. I nije naročito velik. Radi toga je bio malo nespretan, pomalo nesretan, pomalo zamišljen, jako miran, discipliniran.

A kada je netko miran, svi misle da je sretan, zadovoljan. Svi su govorili da je Miroslav dobar dječak, čak “vrlo dobar” govorila je njegova mama.

Miroslav je bio dobar zato što nije nikoga gnjavio. A kada netko nikoga ne gnjavi, onda svi misle da ga i nema. I nitko s Miroslavom nije imao problema. Miroslav je imao puno problema sam sa sobom. Bio je jako tužan, a to nitko nije vidio. Bio je previše miran da bi to itko primijetio. Bio je previše šutljiv i stidljiv da bi to itko primijetio. Svi su mislili da je Miroslav sretan, ali on nije bio sretan zato jer nije imao prijatelja. Svi ljudi trebaju prijatelje samo Miroslav ne zna kako da ih nađe. Zato vi pronađite Miroslava.

Goran Črešnar

 

DOŽIVLJAJ USKRSA

Uskrsni je dan.
Proljetna kapljica kiše
udari mi o okno
i prene me
radoznali cvrkut ptice:
Uskrsni je dan!

O, divne li i krasne fešte
pobojanih uskršnjih jaja
Tmurno je nebo kišu doziva,
al svjetlost u duši mi zasja.

Ivica Idžan

 

MOJ PROFESOR

Moj profesor je pravi,
moj profesor je zlatni.
Moj profesor je smiješan,
i za sve pametan.

Dražen Ozimec

 

NEBESKI PUTNIK

U jutarnjoj zori kad
ptice k nebu
vinu se u letu
i utihla zvijezda
u njedra ih primi;
ja koračam sam,
i kličem
kličem jutru, Nebu i novoj Zori.

Turkalj Petar

 

ONE NOĆI

Tvoje su oči tako zelene
tvoje su usne mekane
i one noći kad smo se poljubili
za ljubav smo saznali
i tvoje oči su zasjale
moje usne se zažarile
kad je tvoje srce zakucalo
i moje je procvalo.
Valentinovo i danas zove zaljubljene,
ali bez tebe, bez mene
jer zaborav je prekrio nas dvoje
na Valentinovo.

Mario Zdelar

 

PJESMA O MOME TATI

Bilo je kao jučer;
Dobro se sjećam kada,
Jutro je bilo mirno
Kad moja se ugasila nada.

Moj život od tada posta tužan
Jer su u Domovinskom ratu
U ono jutro neki zločinci
Ubili moga tatu.

I mama je od tada tužna
I plaši se biti sama.
“Moje je srce puno bola,”
Reče mi tiho mama.

Ja više nisam dijete
I više sretno ne živim,
A za smrt moga tate
Neke zle ljude krivim.

Prošlo je sada sve
I više nema rata,
Kada bi još samo bio
Pored nas i moj tata.

Goran Sladoje

 

PJESNIK U MENI

Djelo nije samo komadić papira
to pjesnikova je duša koja ne da mira;
i kad ona ko struna zatitra,
to duhovna je onomatopeja na krilima vjetra
ko zvijezda sjajna
ko beskraj duboka.

Mario Zdelar

 

PLES ŽITA U JUTARNJOJ MAGLI

Volio sam gledati ples,
ples žita u jutarnjoj magli,
i zatalasano žuto more,
i more u beskraju zore.
Budio sam se s morem.
Slušao sam
i opet more
kako se vali s maglom
jutarnje zore.
Onda je nestalo žuto more
s plesom jutarnje magle,
i sve je prekrila bijela tišina
pahulje.

Mario Živec

 

PROLJEĆE

Izašlo je sunce
nakon mraka zime,
svjetlost se ukaza
proljeće joj ime.
Cvijeće zamiriša
zelenom travom
razbudi se
usnula duša
razigran pjev ptica
gradi gnijezdo lastavica
pod nebom duginih boja
nazrijeva se svijetlost
uskrsnuća Isusa.

Mario Živec

 

PUT PREMA SVJETLOSTI

Tmurno veče, kiša sipi,
pogled pada, misli bježe
kapci teški, klonu glava
u san teški, koji misliti mi ne da.

Vatra tinja, kao duša moja,
um koji polako se gasi,
na odlazak se sprema;
jer put k Bogu me vodi,
put prema svjetlosti zvijezde.

Azem Zuzaku

 

STIGLO JE PROLJEĆE

U moje selo malo
na prstima tihog lahora.
Ostalo je tu među cvijećem
opojnog mirisa snova.

Proljeće je u mom selu
ljubičica kada procvjeta
kada za onoga koga volite
kiticu uberete.

U selu trepere razlistane grane,
proljetnim nebom se širi pjesma ptica,
proljeće me zove u voćnjake
i širi mi svoj dah cvjetnih latica.

Stjepan Kukolja

 

SUDBINA

Bez obzira kamo se krećeš,
život bez nje ne postoji.
Njoj nikada pobjeći nećeš,
ona te prati i nje se ne boji!
Kada tuguješ, kada samuješ...
Ona je kriva.
Kada se veseliš, kada se ljubiš...
S njom dobivaš ili gubiš.

Dok živ si, ona te prati
ona te čisti, ona te blati
da, da... Za sve ona je kriva.
Za sve susrete, uspjehe...
Ona pridonosi svoje
i za grijehe
i neuspjehe tvoje.

Što je život?
Život je ona.
Za sve dobro i loše
kriva su njena zvona.

Ona će ti reći kada ćeš umrijeti,
ona će ti reći koliko ćeš živjeti,
ma neće reći, saznat ćeš ti.

Svugdje je oko tebe,
bezbroj očiju ima ona
grije te i zebe,
uvijek te prate njena zvona.

Može doprinijeti sreći,
očaju, nesigurnosti, strahu,
ljubavi, želji, teškome dahu.
Ona može... Ona može... Ona... Sudbina.

Ivica Ćurković

 

SUOSJEĆAM S ONIMA KOJI PATE

Umro od zime. Umro od gladi.

Sve su učestaliji natpisi u našim medijima. U našoj domovini, koja se očito još nije oporavila od svih tjeskoba i nedaća rata, sve je više ljudi s kojima treba suosjećati. Hrvatsku u posljednje vrijeme "trese" i financijska i gospodarska kriza te je sve više nezadovoljnih ljudi koji pate i kojima je teško. Njihova patnja izbija iz sjetnih crta lica i zabrinutog pogleda koji progovara umjesto njih.

Živimo u nadi i želimo da što prije "isplivamo" i da se zajednički što učinkovitije brinemo za boljitak "Lijepe Naše". Nažalost, mi smo samo sličica koja nadopunjuje mozaičku sliku svijeta u kojem u posljednje vrijeme malo toga "štima".

Po čitavom svijetu ponajviše pate mali ljudi koji mukotrpno osiguravaju minimalnu egzistenciju. Svoje suosjećanje najviše dijelim s rodbinom i prijateljima onih koji su svoj životni put odabrali krivo i postali robovi droge i alkohola. Smatram da je to najveće zlo koje je ikad proizašlo iz bolesnog čovjekova uma. Svaki diler na ulici, prodavajući drogu, ne uništava jedan život, već živote svih onih obitelji koje žive s tim nesretnikom koji je krenuo na put bez povratka. Želim da u budućnosti bude

manje onih koji traže svoj ručak u kanti za smeće, onih koji čekaju satima u redovima ne bi li se tog dana najeli.

Nadam se da će se to u budućnosti ispraviti, da će patnja nestati, a ljudska lica obasjati osmjeh i radost. Neka se cvijeće po cijelom svijetu ukaže, a sunčeva raskošna ljepota vječno sja.

Vedran Runtić

 

TEMA ZA RAZMIŠLJANJE:

Ti si za mene

Ti si za mene kraljica svijeta
Ti si za mene smisao planeta
Ti si za mene sve što želim
a kak’ da ti to velim.

Ti si za mene životna baklja
Ti si za mene ljubavna vatra.

Ti si za mene

Ti si za mene kraljica svijeta
Ti si za mene smisao planeta
Ti si za mene sve što želim
a kak’ da ti to velim.

Ti si za mene životna baklja
Ti si za mene ljubavna vatra.

 

TIHA SVIJETLA NOĆ

Uzburkana voda se smiruje. Šumi beskonačno more. I moja su stopala bosa.
Pokoja lađa tiho se odgurava u daljinu i tone u nedogled.
Na drugoj strani cakli se Učka obasjana mjesecom.
Iza zatvorenog okna male primorske kuće, tisuće krijesnica odslikava u staklu Svetu noć.
Kad bih bio slikar riječi zadržao bih taj trenutak ljepote u beskonačnosti.

Beber Željko

 

U SUSRET VALENTINOVU

Neki kažu Valentinovo, Dan je zaljubljenih
Neki pak misle, Valentinovo, spoznaja je ljubavi
A za mene tužna, Valentinovo dolazi
slomljena srca
Iz ljubavne boli pjesnik rime stvara i ja ti Valentinovo pišem
dozivajući sebi Kairosu.

Mario Zdelar

 

USKRS

Uskrs ja volim
taj najveći blagdan
i ljepotu šarenih minijatura;
žute pisanice
i šarene oblutke
i glavice žutih pilića.
I grajom se oglase
dječji povici
i cvrkuti ptica
navješćuju
pobožnu svjetlost
Krista uskrsnuće.

Darko Šerepec

 

USKRS

Došao je ovaj proljetni dan,
našem Isusu rođendan,
blagoslov oživljena proljeća,
šarenilo uskrsnulih boja
šafrana miris,
raznoraznog cvijeća dah
uskrsne svjetlosti dar.

Stjepan Kukolja

 

USKRSNUĆE

Isus je živio, na raspelu umro
i za nas treći dan uskrsnuo.
Muku mučio,
Za nas se žrtvovao.
Na križu je umro,
da bi nas spasio,
i od grijeha otkupio.

Smrt je On prihvatio,
i s uskrsnućem ju je pobijedio.
Zato ljudi pošteni budimo,
od grijeha se udaljimo,
kroz žrtvu se iskupimo.

Josip Čamber

 

VALENTINOVO!

Ah ta ljubav
dođe iznenada
u srce ti se prikrada.
I osjećaji se probude tako nježni
kao bjelina snježni.

Iz sna se budim.
Sanjam u samoći.
Suza okom zasja.
U stih se pretopi.

Ivica Idžan

 

VESELI STIHOVI

Kada pjesnik piše vesele stihove,
on zna da u njih može puno stati.
Vesele riječi su samo štitovi
da oči ne bi mogle zaplakati.

Samir Đuhera

 

ZID BOLI

Uz zid boli stoji majka
Oplakuje sina hrvatskog junaka.
Doziva ga, priziva,
Jekom glas se odziva:
Život njegov proguta tama.
I nebo proplaka na riječi bolne,
a majka plače i još uvijek plače
za životom jedinca junaka.

Ne plači majko,
za ideale je poginuo, vječnost je prigrlio.

Validžić Marin

 

KRUH

Kad jedem kruha bole me uha
mrzim kad mi na kruh sleti muha

Kad vidim psa punog buha
dam mu malo kruha.

Kruh se peče, a ne kuha,
uvijek dobro dođe korica kruha.

Maks Šupe

 

ANTIPJESMA

Ljubičice bijela;
Što si tako plava,
Što si tako plava,
Ko zelena trava,
Ko zelena trava
Boje ljubičice,
Ko djevojke lice.

Zvonimir Duga

 

MAJSTORSKA

Ja sam svestran zanatlija,
majstor od zanata,
za riješit sve probleme,
ja sam tata-mata.

Instalacije su moje
baš na mjestu pravom,
to Vam jamčim svojom strukom,
a i svojom glavom.

Grijanje i klimu
kuća svaka imat treba,
jer hladnoća i vrućina
stalno na nas vreba.

Ponosan sam stoga ja
na vještine svoje,
jer u njima korijeni
mnogih uspjeha stoje.

Ja sam svestran zanatlija,
majstor od zanata,
za riješit sve probleme,
ja sam tata-mata.

Matej Lovrek

 

Linkovi

 

 

↑ Za cijelu mapu klikni gore! ↑

Klikni za letak ovdje!

NOVI promo video škole 

Školski list, Gradijator br. 9


  


Zanimanja -programi
 
Strojarski tehničar  (4 god.) NOVO!
 
Instalater kućnih instalacija "JMO"
 
Instalater grijanja i klimatizacije "JMO"
 
Plinoinstalater "JMO"
 
Vodoinstalater "JMO"
 
Rukovatelj samohodnim građ. strojevima "B"
 
Bravar "C"
 
Za pregledavanje sadržaja programa klikni na program!

Praksa

Licencirane tvrtke za naukovanje po zanimanjima (JMO)

Za zanimanja koja nemaju oznaku "JMO" (jedinstveni model obrazovanja), praksa se može obavljati i u nelicenciranim tvrtkama!


Projekti

Natjecanja
Izlučna natjecanja učenika - disciplina Kućne instalacije
Domaćin
Škola za montažu instalacija i metalnih konstrukcija Zagreb
23.04.2021.
Bilten natjecanja 

Državno natjecanja učenika - disciplina Kućne instalacije 2021.

Domaćin
Škola za montažu instalacija i metalnih konstrukcija Zagreb
11.-13.svibnja 2021.
Bilten natjecanja

Državno natjecanja učenika - disciplina Kućne instalacije 2022.

Domaćin
Škola za montažu instalacija i metalnih konstrukcija Zagreb
10.-12.svibnja 2022.
Bilten drzavnog natjecanja IKI 2022 - dovrseno.pdf

Informiranje

Službenik za informiranje Škole za montažu instalacija i metalnih konstrukcija je Darko Sušac, prof.


Škole partneri

Korisni linkovi

Brojač posjeta
Ispis statistike od 10. 4. 2013.

Ukupno: 1205252
Danas: 31




preskoči na navigaciju